Savremeni način života, začet je 1776., kada je James Watt usavršio parnu mašinu, bitno mijenja suživot čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek se stavlja u središte svega. Smatralo se kako su sva prirodna, živa i neživa dobra tu samo da služe čovjeku, a prirodna dobra su uz to neiscrpna. Poznata je tako Grotiusova doktrina po kojoj su prirodna bogatstva mora neiscrpna, ma koliko ih mi izlovljavali. Taj, stručno nazvan homocentrični sustav (čovjek u sredini), vladao je čovječanstvom do 60-tih godina 20. stoljeća, kada su se počele primjećivati štetne posljedice.

Homocentrični sistem više nije savremen, te sve više razvojna vizija svijeta naglašava ekocentrični sistem, čije je polazište ekosistem, ukupnost živih i neživih organizama na Zemlji, koji između sebe izmjenjuju materiju, energiju i informacije.

Simulacije pokazuju kako više nije moguće nastaviti s ekspanzijom proizvodnje, potrošnje i otpada, a da se priroda trajno ne ošteti, te treba tražiti ne više samo industrijski rast nauštrb prirode, već rast u skladu s prirodom i njenim mogućnostima. U krajnjoj liniji - osiromašivanje prirode znači i ljudsko osiromašivanje, jer većinu tvari koje trebamo za život uzimamo iz same prirode, tako da je i u ekonomskom interesu čovjeka očuvati prirodne resurse - kako bi ostali dostupni nama i generacijama koje dolaze.

Veća zagađenja

Veliko zagađenje nastaje zbog fosilnih goriva. Moderni svijet se pokreće na benzin, naftu i ugalj. Sadašnji stepen razvoja još uvijek je uglavnom okrenut smanjenju zagađenja , poput uvođenja bezolovnog benzina , a manje uvođenju alternativnih izvora energije - sunca, vode, vjetra i geotermalnih izvora.

Nažalost, zamjetno je kako se uvođenjem alternativnih izvora najviše bave oni bogati, dijelom čak prebacujući prljave industrije u nerazvijene zemlje i zaboravljajući kako to rješava samo lokalni učinak zagađenja, npr. brda jalove šljake, a globalni učinak ostaje. Siromašni nemaju ni vremena ni novca za razmišljanje o ekologiji i suživotu s prirodom - u tim se zemljama ljudi ne žale ni na najprljaviju industriju ni zastarjelu tehnologiju koja onečišćuje.

Također, unatoč idejama nekih ekstremnih poklonika ekologije, ekocentrični sistem, sistem suživota s okolinom, ne znači povratak na staro, razdoblje prije industrijske revolucije, i ne traži od nas da se odreknemo automobila u korist konja ili PC-kompjutera u korist ekologije.

Ekocentrični sistem

Ekocentrični sistem svim snagama koristi moderna tehnička dostignuća kako bi sebe unaprijedio i kako bi omogućio razvoj uz sklad: nadzorni sistemi koji zaustavljaju pogon čim se detektira izlazak štetnih tvari u okoliš ili satelitsko praćenje divljih životinja kako bi se saznalo koliko im je stanište potrebno predstavljaju primjere korištenja savremenih tehnologija u očuvanju i razvoju ekosistema.

Ocem moderne zaštite prirode smatra se američki prirodoslovac Aldo Leopold.

Godine 1989. naftni tanker Exxon Valdez nasukao se na Aljasci. U Tihi ocean je isteklo više od 35.000 tona nafte što je uzrokovalo smrt hiljada morskih ptica.

Čovjek je uništio gotovo polovicu kišnih, tropskih šuma na svijetu.

Procjenjuje se da će tokom sljedećih 20 godina izumrijeti gotovo pola milijuna biljnih i životinjskih vrsta.

Bijelokljuna žuna je nekoć živjela u šumovitim močvarama. To je jedna od najrjeđih ptica na svijetu.

Sve vrste nosoroga su danas zaštićene zakonom. Mnogi nosorozi ubijeni su zbog njihovih rogova jer se smatra da imaju ljekovito svojstvo.

Populacija komodskog varana, najvećeg živućeg guštera, opasno je niska zato što ga prekomjereno love kolekcionari.

Kornjače se često love zbog njihovog oklopa,mesa i jaja. Nekoliko vrsta morskih kornjača je također ugroženo.

Uništavanje staništa, isušivanje močvara, širenje gradova i moderne poljoprivedne metode predstavljaju opasnost brojnim biljnim vrstama.

MOŽETE NAS PRONAĆI NA

  • White Facebook Icon
  • White Twitter Icon
  • White Instagram Icon