Trčanje sa psima u formi canicrossa kao zasebna disciplina razvilo se iz treninga sportskih pasa koji zimi vuku zaprege, a održavaju kondiciju čitave godine, odnosno i onda kad nema snijega. To je nova disciplina koja je postala popularna u 2000-tima, a 2003. godine održano je prvo svjetsko prvenstvo.

​

• Osnovne značajke canicrossa

International Federation of Sleddog Sports, krovna organizacija u okviru koje se organizuju kontinentalna i svjetska prvenstva, propisuje da canicross staze moraju biti dugačke između dva i osam kilometara te da njihove tehničke značajke ne smiju ugrožavati sigurnost natjecatelja – čovjeka i psa. Imajući to u vidu, podloga staza mora biti pretežno zemljana jer to psima najviše odgovara, a posebno se vodi računa i o vremenskim uslovima na dan utrke.

Sportska događanja na kojima se trči canicross, obuhvaćaju i bikejoring – disciplinu u kojoj pas vuče biciklista, scootering – disciplinu u kojoj pas vuče čovjeka koji je na specijaliziranom skuteru, te zapregu koju vuče četiri do osam pasa.

Začeci trkačke discipline čovjeka i njegovog najboljeg prijatelja, u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini  dosad nije organizovana niti jedna utrka, a prva utrka će biti organizovana u sklopu naše utrke „Skakavac Trail 2019.“

Planinarsko društvo Skakavac posebno je ponosno što na našim trail treninzima, u saradnji s udruženjima koje vode brigu o nezbrinutim životinjama, sudjeluju i psi koji traže dom. Sve osobe koje žele sudjelovati na treninzima, a nemaju psa, mogu nam se obratiti te ćemo im među psima koji traže dom pronaći partnera za šetnju ili trčanje.

​

• Oprema

Canicross opremu sačinjava orma odnosno oprsnica za psa te rastezljiv bungee povodac koji je pričvršćen za pojas trkača. Postoje duži i kraći tipovi ormi koji se biraju ovisno o načinu trčanja psa. Primjerice, ako pas cijelo vrijeme vuče trkača odgovarat će mu duže vrste ormi, a ukoliko pas ne vuče cijelo vrijeme ili trči sa strane, bitno je voditi računa da orma stoji fiksno na leđima psa i ne pomiče se.  Orme specijalizirane za canicross dizajnirane su na način da ne ograničavaju prirodno kretanje i disanje psa, kako smo doznali od naše sugovornice.

Kako uskladiti svoju energiju s energijom psa

Ukoliko vlasnik i pas nisu u mogućnosti sudjelovati na canicross treningu s drugima te trče sami, postoji više načina da se psa potakne da „vuče“ vlasnika. Od korištenja asistencije druge poznate osobe koja će trčati ispred i za kojom će pas vući, do stavljanja omiljene igračke ili hrane na udaljenost od, primjerice, 50 ili 100 metara ispred.

Canicross trening mora mu biti prikazan kao pozitivno iskustvo, uz mnogo pohvala i nagrada u obliku poslastica. Psa je bitno obilno nagraditi za poželjno ponašanje odnosno vučenje trkača, te ne pretjerati s dužinom i intenzitetom treninga, kao i kod trkača-početnika. S vremenom, pas će shvatiti što mu je činiti čim mu se stavi oprema za canicross.

​

Vrhunski canicross trkači i njihovi psi, zapravo, samo jednom sedmično treniraju u „canicross formaciji“ i tu se uvijek radi o kratkom treningu visokog intenziteta, kako bi psi naučili da, kada im se stavi oprsnica, trče punom snagom u vidu pripreme za utrke. Ostale dane treniraju po planu i programu kao i svi ostali trkači, dok psi slobodni  trče oko njih u tempu koji im odgovara.

​

• Koliko pas može izdržati

Canicross je pogodan za sve pse, bez obzira na njihovu veličinu i pasminu, doznajemo. Pritom je bitno da je pas zdrav i da treninzi budu prilagođeni njegovim mogućnostima i kondiciji.

Kao kod trkača, i među psima se brzina i izdržljivost uvelike razlikuju. Ukoliko redovito trenira sa svojim psom, svaki trkač trebao bi znati njegove mogućnosti te sukladno tome prilagoditi dužinu i zahtjevnost staza na koje će ga odvesti. O tome uveliko ovisi i temperatura – neki psi ne podnose visoke temperature i skloni su pregrijavanju, dok drugima smeta hladnoća.